Joh 20 | SerDKE | STEP | A u prvi dan nedjelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.

John 20

1 A u prvi dan nedjelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. 2 Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.

3 A Petar iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu. 4 Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka grobu. 5 I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe.

6 Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine same gdje leže, 7 I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.

8 Tada dakle uđe i drugi učenik koji najprije dođe ka grobu, i vidje i vjerova. 9 Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. 10 Onda otidoše opet učenici doma.

11 A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 12 I vidje dva anđela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. 13 I rekoše joj oni: ženo! što plačeš? Reče im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.

14 I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. 15 Isus joj reče: ženo! što plačeš? koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti.

16 Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče mu: Ravuni! koje znači učitelju. 17 Reče joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. 18 A Marija Magdalina otide, i javi učenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.

19 A kad bi uveče onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu učenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, dođe Isus i stade na srijedu i reče im: mir vam. 20 I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.

21 A Isus im reče opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. 22 I ovo rekavši dunu, i reče im: primite Duh sveti. 23 Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.

24 A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad dođe Isus. 25 A drugi mu učenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reče: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neću vjerovati.

26 I poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade među njima i reče: mir vam. 27 Potom reče Tomi: pruži prst svoj amo i viđi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.

28 I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj. 29 Isus mu reče: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.

30 A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo.